Strane zemlje pridaju veliku važnost recikliranju i ponovnoj uporabi plastičnih proizvoda nakon uporabe. Prema revidiranom vodećem zakonu Europske komisije, države članice EU trebale bi povećati svoju stopu recikliranja ambalažnog otpada na više od 55% između 2008. i 2015., sa stopom recikliranja od 60% za staklenu ambalažu, 50% za metalnu ambalažu, 22,5% za plastičnu ambalažu, te 15% za drvenu ambalažu. Europska komisija istaknula je da je 2001. samo ponovna uporaba ambalažnog otpada smanjila emisije ugljičnog dioksida u EU za 0,6%. To ukazuje da poboljšanje stope ponovne uporabe ambalažnog otpada ne samo da može smanjiti potrošnju energije ambalažnog materijala i uštedjeti troškove izgradnje spalionica, već i smanjiti zagađenje okoliša uzrokovano procesom proizvodnje ambalažnog materijala. To je vrlo praktična i učinkovita mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova i zaštitu okoliša. Stoga je potrebno pojačati obvezno recikliranje tradicionalne plastike. Za jednokratnu plastičnu ambalažu s višim troškovima recikliranja nametnut će se dodatni porez na recikliranje od 10% do 100%. Za jednokratnu plastičnu ambalažu koja se ne može reciklirati obvezna je uporaba biorazgradive plastike.
U inozemstvu već duže vrijeme postoje presedani za oporezivanje tradicionalnih jednokratnih plastičnih proizvoda. U ožujku 2002. irska je vlada počela ubirati porez na dodanu vrijednost na plastične vrećice. Prema propisima irske vlade, kupcima će se naplaćivati porez od 15 eura za svaku plastičnu vrećicu koju koriste pri kupnji na tržnici. Broj plastičnih vrećica koje se koriste u Irskoj je zapanjujući, s 1,2 milijarde besplatnih plastičnih vrećica podijeljenih kupcima svake godine, teških 14000 tona. Ravnomjerno ga rasporedite i svaka osoba u prosjeku potroši oko 325 plastičnih vrećica godišnje. Unutar mjesec dana nakon stupanja na snagu poreza na dodanu vrijednost na plastične vrećice, potrošnja plastičnih vrećica naglo je smanjena za više od 90%.
