Nedavno je skupina za zaštitu okoliša u Indoneziji izgradila muzej plastičnog otpada "3F" (Fish Fersus Flastik) koji se sastoji od više od 4000 komada plastičnog otpada kako bi podsjetila ljude na opasnost od zagađivanja rijeka i oceana plastičnim otpadom te kako bi educirala ljude da smanje korištenje jednokratne plastike koja zagađuje indonezijske rijeke. Na izložbi su posjetitelji pozvani istražiti podvodni život i prikazati bol koegzistencije riba i plastičnog otpada koji žive u riječnom koritu.
No, odlaganje velike količine nerazgradivog plastičnog otpada na obalu rijeke zapravo nije najveća šteta plastičnog onečišćenja. Mikroplastika nastala fizičkom razgradnjom ovog nasumično odbačenog plastičnog otpada u središtu je onečišćenja plastikom.
Mikroplastika je vrsta plastične čestice promjera manjeg od 5 milimetara, koju je teško otkriti golim okom. Ovi često zanemareni fenomeni, budući da se plastični otpad stvara u velikim količinama iz godine u godinu i iz mjeseca u mjesec, također su značajno porasli. Neki od njih čak mogu ući u životinjsko tijelo s izvorima vode ili hranidbenim lancima, te na kraju ući u ljudsko tijelo, a mnoga su znanstvena istraživanja ranije izvijestila o otkriću plastičnih ostataka u ljudskom tijelu, što također potvrđuje postojanje ove opasnosti.
