Mnoge biorazgradive plastike dizajnirane su za razgradnju u industrijskim sustavima kompostiranja. Međutim, to zahtijeva dobro upravljani sustav otpada kako bi se osiguralo da se to zaista dogodi. Ako se proizvodi izrađeni od te plastike odbace u tradicionalne tokove otpada kao što su odlagališta ili uđu u otvorena okruženja kao što su rijeke i oceani, potencijalne koristi za okoliš ne mogu se ostvariti, a postoje dokazi da će to zapravo pogoršati, a ne smanjiti probleme plastičnog onečišćenja.
Plastični predmeti označeni kao "biorazgradivi" mogu se razgraditi samo na male komadiće poput mikroplastike ili na male komadiće koji nisu biorazgradivi, bez ikakvih poboljšanja u usporedbi s tradicionalnom plastikom.
Studija iz 2009. pokazala je da je uporaba biorazgradive plastike ekonomski isplativa samo u kontekstu posebnih propisa koji ograničavaju upotrebu tradicionalne plastike. Na primjer, od uvođenja posebnog zakona u Italiji 2011., biorazgradive plastične vrećice i vrećice za kupnju postale su obvezni propisi
笔记
